Čekaj me, dolazim ti pred jutro.
Na obrazima ćeš mi možda vidjeti šarenilo, pruge različitih boja ukoso poredane. Ožiljke od vječnih borbi što noć boje sjenama prijetnji. Tamnu kožu preplanulu od sunca i ispucale usne koje će te podsjetiti na žeđ. U očima glad, bezobzirnost: život je gore kao kap rose na dlanu.
Tjedni boravka u visokim planinama ostavili su traga na mom licu. Ono je izbrazdano, grubo, izraz je sirov, nimalo gostoljubiv. Otpraćaš čovjeka, dočekuješ životinju. Tako je svaki puta. Malo pomaže svježa voda s gorskih izvora. Malo svježina jutarnjeg povjetarca koji silazi u dolinu. Trag divljine ne da se izbrisati. Svejedno se ne plašiš sjaja koji mi vidiš u očima. Znaš da s one strane stanuje netko drugi. I čekaš da ti taj priđe.
Tvoje lice je nježno, meko, moje ruke grube, izranjavane.
Pažljivo te dodirujem, zatvaraš oči i prepuštaš se. Vrhom prsta prelazim ti preko obrva, kružim oko očiju. Poljupcima se spuštam niz nos prema usnama. Blago su otvorene, vlažne… Još uvijek zatvorenih očiju uživaš, omotana oko mene rukama. Čvrsto stisnuta ne želiš me ispustiti.
Otvaram ti oči.
Pogledaj u moje, reci mi što vidiš…Nisu li to tamni oblaci iz kojih sijevaju munje!? Praiskonski sjaj životinje koja se ovdje tisućama godina bori da bi preživjela. Lemurija je moja postojbina. Tamo sam rođen. I tamo sam izgubio sve što sam imao. U Atlantidi potopljen. U Troji pregažen, od Inkvizicije živ spaljen. Pogledaj u moje oči, reci mi da sve to vidiš.
Sada sam tu, s luđačkim sjajem minulih dana provedenih u planinama. Moja prošlost se ponavlja, ja sam vječiti ratnik, milijarde su godina iza mene. Ispod mračne sjene nečeg drugog, tebi tako stranog, svjetlucaju tek iskre onoga koga si neki dan otpratila. Sjaj lažnog bhakte koji vrluda visovima Modrih planina u potrazi za ničim, za besmislom. Povratnika na čijim je ramenima teret minulih dana…dana? Ne dana, noći; probdjevenih u teškom i mučnom iščekivanju.
Čekaj me, doći ću ti pred jutro.
Još snenu zateći te pod pokrivačem, golu, toplu… Otvorit ćeš oči i ugledati moju kosu, mokru i sjajnu. Susrest će se s mojima. Kao i osmijesi, kratki, zaneseni…isprekidani bljeskom požude u očima.
Nadvit ću se nad tebe pa ti ruke položiti iznad glave.
Dugo te promatrati. Pustiti da iz naših očiju poteče govor koji one najbolje razumiju, bez riječi, bez skretanja pogleda na stranu.
Blistavi sjaj praiskonskog ratnika.
Kapi što se slijevaju niz tvoje grudi; zaustavljam im tok jezikom; pijem ih.
Tvoja mokra kosa u mojim rukama, prsti što je isprepliću.
Tvoji zubi u mojim grudima, crveni tragovi na koži.
Borba u kojoj svatko pobjeđuje, okončana divljanjem tijela koja se u ekstazi pokušavaju spojiti, sjediniti.
Gubitak svijesti, gubitak JA, imitacija koja trenutno ispunjava: ti i ja smo jedno.
Čekaj me, jutrom dolazim.
Naša će tijela biti sunovraćena na bijeloj tkanini, isprepletenih nogu i ruku, i usana koje se ne mogu odvojiti.
Sa prozora smiješit će nam se sunčeva kugla.
Odbijene zrake bacat će sjaj na naša gola tijela.
Tvoji će se prsti igrati na mom licu.
Sve će moje ratničke boje u trenu izblijedjeti.
Ožiljci nestati, usne se ovlažiti, oporaviti.
Tvoje oči i moje - pustit ćemo neka govore. Riječi ćemo sakriti iza usana, zauzetih mojima, tvojima…
Toplina tvoga dlana na mojim obrazima otjerat će demone rata s visokih planina.
Onaj koji je otišao ponovo se vraća. Onaj koji je došao nestaje…njegove sjene izlaze i bježe natrag, tamo odakle su došle.
Čekaj me, u praskozorje koje će rumenilom obojiti moje ratom iznakaženo lice.
Čekaj me…jer u suton istoga dana vraćam se u Modre planine, da postanem netko drugi i ponovo budem onaj koji je odavno nestao.
Siguran sam da znaš to, ali da te podsjetim za svaki slučaj...
Zna se to tako dogoditi kad čovjek ima viška vremena, pa mu padnu svakakve stvari na pamet. Eto tako sam ja lagano "prolistao" ovaj svoj blog, za kojeg i nisam imao baš vremena nakon što sam zbrisao od faksa, al eto.I tako dak sam čitao postove stare godinu, dvije prisjetio sam se raznih trenutaka, sretnih ali uglavnom onih nesretnijih pošto mi je ovaj blog uglavnom bio "psihički odušak".
Prisjetio am se nekih svojih snova i želja. Naime treba se čovjek katkad podsjetiti o čemu je sanjario, jer oni su važni, često ako izgubiš ili zaboraviš koji su ti bili snovi, vrlo lako se možeš i izgubiti u životu. Vjerujte mi na riječ, doživih nešto takvo.
I sve ovo je počelo nekakvo od ove misli koja mi se motala po glavi. Živiš život, juriš neki svoj san, usput na nekim mjestima upoznaš ljude slične sebi. Na nekim mjestma se zadržiš onoliko koliko treba i odeš dalje. Do nekih mjesta dođeš misleći da to želiš, ali nakon nekog vremena shvatiš da nemaš ni volje ni želje za to, ali zadržiš se zbog nekih ljudi i želje da napraviš neto od života, ipak na kraju odeš dalje. Onda dođeš negdje....i svidi ti se to mjesto, nakon nekog vremena shvatiš da si se uljuljkao u osjećaj lažne sigurnosti, da je sve stalo isto i zgadi ti se to i pomisao na takav život, odeš. Nešto te tjera dalje.
A onda opet postoji to jedno mjesto gdje se osjećaš skoro pa kao kod kuće, tamo gdje ti je srce na svom mjestu, skoro ono o čem si sanjao, ali ne u potpunosti, stalno imaš osjećaj da moraš otići još malo dalje da bi bio istinski sretan. No postoji problem, to mjesto i ljudi su ti toliko prirasli srcu da te boli pomisao na odlazak.
Pošto sam se već izgubio u ovome što pišem, završit ću pitanjem:
DA LI JE ČOVJEK IKAD STVARNO SRETAN??
Wildest Dream
I'm gonna organize some changes in my life
I'm gonna exorcise the demons of my past
I'm gonna take the car and hit the open road
I'm feeling ready to just open up and go
And I just feel I can be anything
That all I might ever wish to be
And fantasize just what I want to be
Make my wildest dreams come true
I'm on my way
Out on my own again
I'm on my way
Out on the road again
When I remember back to how that things just used to be
And I was stuck inside a shroud of misery
I felt I'd disappeared so deep inside myself
I couldn't find a way to break away my hell
When I'm feeling down and low
I vow I'll never be the same again
I just remember what I am
And visualize just what I'm gonna be
I'm on my way
Out on my own again
I'm on my way
Out on the road again
I'm on my way
Out on my own again
I'm on my way
I'm gonna breakaway
I opet jurišamo bezglavo.
Borimo se, davamo, dobivam, a sve se pitam za koga sve to.
Često za nekog kog nepoznamo,
ponekad za one koje smo nekad poznavali ili bar mislimo da poznamo,
rijetko za one koje znamo,
za njih vremena nemamo, kasnije ćemo to,
A prava je rijetkost i čast da se borimo za one koje volimo.
I dal je ovo zadnja bitka u koju naglavačke uskačemo,
dal ćemo se opametiti
ili će sve biti kao prije.
I nećemo više imati nikog voljenog za koga bi se borili.
Ovo je moja inspiracija za izgled broda iz priče.
Ako itko od mojih kolega koji imaju entomologiju može determinirati dotičnog kukca bio bih zahvalan :)
Promjene
zašto se neke stvari moraju mijenjati,
zašto neki ljudi moraju nestati iz naših života,
zašto ono što volimo mora prestati,
zašto baš sve gubi sjaj?
zašto sve nije moglo ostati onako kako je valjalo?
samoća me pomalo plaši,
ne bojim se mraka,
ne bojim se boli,
ne bojim se ni smrti.
Ali u sitne sate kad ostanem sam,
kad čujem neku laganu stvar
uhvati me nemir,
ne želim nikad više biti sam,
zaboravio sam biti,
sam
Ana, hvala ti,
što si me podsjetila...
...tko sam...
Ti si moja dobra vila koja me vraća na pravi put kad zastranim.
For so long now, I'm racing on, in the wind
On this road, I'm moving on
I feel her heat, the desert sun burning skin
Never stopping, always on the run
Ooh, forever all I want is you here by my side
But I can't wait too long, no
Holding me, is like, taming the seven seas
Call me restless gypsy, all I need
Is to catch the wind, where my heart's in
And I'm riding in the breeze
Call me restless gypsy, to the end
Riding free - is all I need
My spirit's in the wind
Move too fast, no never hold me down
Catch me if you really think you
Feel my touch, two lovers cry that sound
Never, ever knowing who I am
Ooh, I want you closer baby, don't you
take too long
Cause, tomorrow I'll be gone, yeah
And holding me, is like, holding the
seven seas
Call me restless gypsy, all I need
Is to catch the wind, where my heart's in
And I'm riding in the breeze
Call me restless gypsy, to the end
Riding free - is all I need
My spirit's in the wind
Easy rider on the highway
Got the wind in my hair
Come on, you can touch me where I lay
Running free without a care
Call me restless gypsy, all I need
Is to catch the wind, where my heart's in
And I'm riding in the breeze
Call me restless gypsy, to the end
Riding free - is all I need
My spirit's in the wind
Kehov poluvrisak je privukao pozornost ostalih u blizini. Prva ga je sustigla kapetanova reakcija
sužavanja očiju i mrštenja koja je vjerojatno nosila poruku „Što ti je, pazi kako se ponašaš, to nije dostojno ponašanje jednog časnika“-ali ipak nije rekao ništa nego je sve ostalo na pogledu, opasnom i sugestivnom pogledu koji je nagovještavao nastavak priče, ali kasnije.
Delajlina reakcija je pak više bila kompliment „Pa ja mislim da bi se malo ljudi usudilo napraviti ovako nešto, divim vam se“-to, blagi pogled njenih plavih očiju i osmijeh na ------ usnama..
Radi toga se Keh posramio svoje reakcije i pognuo glavu nadajući se da će propasti u zemlju dok mu je srce kucalo sto na sat i počeo se lagano preznojavati. U trenutku je zaboravio situaciju u kojoj su i sve zbog čega je bio kivan i pokušavao se usredotočiti na novonastalu situaciju i kako da se izvuče iz nje.
Jedino što je uspio sročiti bilo je „H…Hvala“-zbog toga ga je prošao još jedan val preznojavanja.
Sad već mokar od glave do pete nije mogao smisliti sljedeći potez, nego se samo nadao da će im nešto drugo zaokupiti pozornost i da će zaboraviti na njega.
Srećom nije morao dugo čekati.
„A tu smo“ reče Delilah i uđe u naizgled jednu od mnogih istih hala. Al ipak su zamijetili da je ova bila posebna po nečemu, svi su to osjećali ali nisu shvatili točno po čemu. Već im je previše bilo i to što će upoznati „ludog izumitelja“ o kojem su čuli jako puno, znali užasno malo, a trebali ga nagovorit ga na još više.
Jedino je Keh koji je još uvijek bio pod utjecajem adrenalina primjetio posebnost te hale. To je bila okolina koja je bila vrlo lijepo uređena. U njenoj blizini se nalazila šuma kao i u blizini ostalih, ali ovdje je bio jedan malo veći šumski put pored kojeg je bilo zasađeno razno cvijeće. Prije šume, na još osunčanoj livadi su bile ruže koje su se penjale uz zid od drvenih letvica a bilo ih je šest, i na svakom su ruže bile drugačije boje i izgleda. Naravno nisu to bili samo zidovi razbacani po livadi nego su imali i krov iznad sebe, te su tvorili nekakvu vrtnu kućicu u u kojoj su bili stol i stolice. Na stolu je bilo nekoliko šalica i čajnik. Činilo se kao lijepo mjesto za opustiti se i razmišljati.
„Lijepo izgleda.“ prišulja mu se Delilah s leđa.
Keh je odskočio od zemlje, uhvatio se za srce te ju pogledao, nasmješio se od uha do uha i rekao “ Je istina, al mi se nemoj više tako prišuljavati ostavit će me herc“.
„Idemo unutra“.
Dok su ulazili Keh se okrenuo da još jednom baci pogled na taj opuštajući zeleni prizor i u tom trenutku je žalio što on nije odrastao na ovakvom mjestu. Ne u onoj prašini u blizini pustinje gdje je jedinih nekoliko biljaka koje su bile dovoljno otporne da izrastu poprimile boju pijeska i više manje izgledale sablasno. Mjesto gdje kiša pada užasno rijetko, a snijeg nije vidio do dvadest i neke dok s kapetanom nije zaglavio na Emphisu koji je konstantno pod snježnim pokrivačem.
Zbog toga događaja ima laganu fobiju od snijega jer je u tih pet dana koliko su bili zarobljeni na planetu skoro izgubio prste zbog smrzavanja.
„KEH!!! Spavaš “-opet prijekorni pogled kapetana.
„Koncentriraj se na zadatak“
U ovom si trenutku Keh misli što je on skrivio piscu da ima pik na njega i stalno ga uvaljuje u probleme. Ali nezna da je ovo samo početak, nemože ni slutiti u kakve ću ga još nevolje uvaliti, njega i sve ostale.
Ušli su u hangar, napokon.
Napokon sam uspio popraviti monitor i sjesti malo za komp da poboljšam svoje "psihičko ne-stanje" uzrokovano nedostatkom istoga...
Ali sad sam živ i zdrav :)
Im again okay
Još koji sat pa odoh na pripreme, nema me devet dana.
Držite fige da se vratim u što manje komada 
I držite mi kavu toplom....
Tko zna možda ona nije za mene,
možda je ona moja neka druga,
jer ljubav pronađeš na najčudnijim mjestima,
često dođe iznenada, iz zasjede te zaskoči.
Možda je ona samo bila tu da me pripremi,
podsjeti kako je to.....da zaboravim.....
Tko zna, znam samo da ništa neznam i
da mi je sve to čudno!
I zato zaključujem da nije uvijek dobro djelovati po principu
"reagiraj sad jer će kasnije biti prekasno"; tj.
"nemoj samo čekat da se neš dogodi jer možda propustiš priliku"
možda je tako i trebalo biti, možda ta prilika mora biti propuštena
jer to nije ona prilika koju si čekao i nadao joj se,
iako ti se možda u tom trenutku čini da je.
Treba situaciju pogledati iz daljega; iz drugog kuta i hladne glave.
To je dosta filozofiranja za ovu godinu
SRETNA VAM NOVA GODINA I SVE NAJBOLJE
(a za moje kolege dodatak) I PUNO POLOŽENIH ISPITA 
Od petka imam viši zeleni pojas
One night as I rolled down some long winding road
I saw you and I knew I couldn't let you go
Half child and all woman, vision fantasy
Lost against the moonlight bathed in ecstasy
Leopard's skin and cat's eyes
Has the jungle made you wild
The prey you're after, is you faster
Will it make you smile
Ride with me, I'll set you free
Chains can't hold us down
I need you, if you want me
Lovers we are bound
[REFRAIN:]
Sweet cheetah, cheetah
I love it when your claws run through me
Fever, fever, I love it, babe
Come do it to me
Cheetah, cheetah
I love it when your claws run through me
Fever, fever, I love it, babe
Come do it to me now
Skin tight you move in so slowly to thrill
Waiting for the nightmare then you're in for the kill
Amazon so sleekly you know what to do
Eat the flesh, and save my heart
And leave it when you're through
Pain and pleasures all mine
Untamed and running wild
Sink your teeth into me
Lick your lips and smile
Take my hand and ride the land
Forever you and me
Hold on tight to me all night
And set your spirit free
Sad sam zbunjen,
zar sam cijelo vrijeme bio u zabludi?
Za početak ovo uživo iz naslova znači da sam ja ostao živ, ništa drugo
Srećom ili nesrećom ja se ne borim pa dio sam grupice sa žutim majicama kojima na leđima piše STAFF.
Nije vam to toliko loše, možeš se šetati između borilišta, što nemogu baš svi,
možeš upoznati koju zgodnu strankinju dok ju vodiš do njenog borilišta, jedino što nekad treba vući sve i svašta. Al eto, neću se žaliti.
Meni najupečatljiviji događaj dana se dogodio dok sam se više-manje dosađivao uz tribine.
Pored mene je sjedila jedna belgijka i hladila si nogu ledom, u jednom trenutku da bi dočarala frendici bol koju osjeća u nozi je počela jaukati, ali onaj produženi jaaaauuuuk, na što sam ju ja pogledao i naravno nasmijao se.
Naravno da je skužila:)
E kasnije je sjedila na rubu tribina i snimala ili slikala jednu borbu, al baš na putu na kojem smo ja i frend morali konstantno prolaziti, pa kad smo skužili da snima smo se počeli saginjati da joj ne uletimo u kadar naravno još smijeha.
Ali kraj je najbolji :)
Već negdje pred kraj natjecanja sam stajao na jedinom prolazu iz dvorane(za natjecatelje) kad evo nje.
Pogađate što sam ja napravio?
Pa naravno!
Uhvatio sam se za nogu i počeo jaukati 
Protrčala je pored mene udarivši me po ramenu i rekavši nešto kroz smijeh.
Ne sjećam se što je rekla, a i da se sjećam neznam što to znači, ali se može pretpostaviti u kojem je kontekstu bilo.
I na kraju sam joj još rekao, na engleskom naravno, da znam taj osjećaj.
Tu smo si klimnuli glavama i kao dva borca nekako smo se razumjeli i bez riječi.
Teško je to objasniti nekome tko nije u tome, pa neću ni pokušavati
Pozdrav svima, uživajte.
P.S.
Kak me bole noge(kuk), od 7 pa do 22 smo bili tamo.
Još samo sutra i gotovo, pa puno ljudi, neznam broj, al cca. 25 država tj. reprezentacija ide kući.
I da, za neupućene i zaboravne sport je Taekwondo
Ovo sam našao neki dan dok sam pospremao police svoje....
PONEKAD STVARI KOJE MOGU,
ALI I NE MORAJU BITI ISTINA
SU STVARI U KOJE MORAMO NAJVIŠE VJEROVATI.
DA SU LJUDI U PRINCIPU DOBRI,
DA CAST, HRABROST I VRLINA ZNACE SVE,
DA MOC I NOVAC NIŠTA NE ZNACE,
DA DOBRO UVIJEK POBJEĐUJE ZLO I DA, OVO ZAPAMTI, LJUBAV...
PRAVA LJUBAV NIKAD NE UMIRE...
ZAPAMTI TO DOBRO!
NIJE BITNO JE LI TO ISTINA ILI NE.
ZNAŠ, COVJEK TREBA VJEROVATI U TE STVARI,
JER SU TE STVARI
VRIJEDNE VJEROVANJA!
I dok je tako ta cudna grupica ljudi pratila Delilah prolazeci pored raznih zdanja nalik na hangare
Toma je kopkalo što je znacilo ono da su ih ocekivali. Nakon nekog vremena se usudio upitati, a odgovor koji
je slijedio nije ga nimalo oraspoložio.
"Dragi kapetane kao što vjerojatno neznate, inace nebiste pitali, vi niste prvi koji su došli pitati
našeg znanstvenika to što ste došli pitati..."-cijeli odgovor, a narocito kraj je odisao nekakvom misterijom.
Ali on je mislio da nema sve to logike, inace bi to znacilo da mu je admiral nešto prešutio. Sad ga je to sve
još više kopkalo, a pošto je on bio užasno nestrpljiv covjek koji je htio znati sve i odmah pokušao je nagovoriti
Delilah da mu kaže još nešto, što mu nije pošlo za rukom jer je nadobudni mladi porucnik pod imenom Jerry vec poceo
s pokušajem upucavanja nadasve zgodnoj pomocnici.To je naravno Toma razbijesnilo i htio je zadaviti Jerrija,
kao i u svakoj drugoj situaciji. Cijeloj se toj predstavi iz pozadine smijao Umur.
"Cleo što misliš da li ce pregovovori uspjeti?"-zapita Umur
"To nam tek slijedi vidjeti, al uz ovakvu ekipu..."-zamisli se na trenutak-"Nije mi jasno zašto su nas odabrali
za ovaj zadatak, ipak ima puno boljih diplomata od kapetana. Jel se sjecaš kad je pokušao cjenkanjem sniziti
cijenu boce nekakve žestice na Hemanitu?"
"Haha, naravno da se sjecam, ne da je snizio cijenu...nego ju je još i povisio. Ali moramo mu odati priznanje, to
nije uspjelo prakticki nikome drugom u cijeloj povjesti trgovine na toj planeti.Narocito ako uzmemo u obzir da su
oni jednako loši trgovci-diplomati kao i naš kapetan."-Umur se nije mogao prestati smijuljiti pri pomisli na tu zgodu.
"Ali prema onom recenom s njene strane"-pokaže Cleo prema Delilah-"cini se da netko prije nas nije uspio u svom naumu pa je poslao nas. Što ti
misliš Keh?"
"Što ja mislim, Ja mislim da smo jedina dovoljno luda posada da usred ovog rata dodemo s onim jadnim, jadnim, neznam
ni kako bih to nazvao..."-okrenuo s pokazujuci na šatl koji im je vec lagano izlazio izvan dosega pogleda.
"...i jedini smo dovoljno ludi da dodemo baš ovamo na ovaj planet, i idemo pricati s tim ludim
znanstvenikom"-izgledao je kao da bi svakog trena mogao eksplodirati od silnog bijesa.
"Ili pak jedina dovoljna hrabra posada"-nadoda Umur još uvijek se smijuljeci.
"Luda!!!" skoro pa vrisnu Keh
"Ludost i hrabrost ti dodu prakticki na isto"-mudro zakljuci raspravu Cleo.
"Da sam bar ostao na Siringu. 200 clanova posade, 10 ... to je prava vatrena moc, a ne onaj šatl,
da nas u njemu napadnu mogli bi samo bespomocno sjediti. Da bar ima kojih 5..."-mrmljao si je Keh u bradu
ocito nabrajajuci sve cime raspolaže brod cije je posade on bio clan i žaleci za njegovom sigurnošcu.
Zahvaljujem na imenima, nadam se da sam ih dobro iskoristio:)
| < | lipanj, 2010 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Moj mali grad, slobodno se doselite ako vam se sviđa:)
Samo mali kiss da se snovi nastave...
Moj Taekwondo klub
Preko ruba znanosti
Preko ruba..3
Mrtva kopriva
Mica(maca)
Riona
Demor
A je to
Koja pametna :)
Ever tried. Ever failed. No matter. Try again. Fail again. Fail better.
Razvedri se! Najgore tek dolazi.
"Ako nije istinito, dobro je smišljeno." (Giordano Bruno)
Ako se smiješ dok sve ide kvragu, znači da si već našao nekoga na koga ćeš svaliti krivicu.
Ne svađajte se s budalama. Promatrači neće primijetiti razliku.
Ako ti sreća okrene leđa, samo je šutni u dupe!
Život ne treba shvatiti preozbiljno. Uostalom tko se živ iz njega izvukao?
Bolje šest sati u školi nego uopće ne spavati.
Tko god kaže 'lako kao oteti djetetu slatkiš', ocito nikada nije pokušao oteti djetetu slatkiš" Robin Hood
Inače živim po načelima:
Živjet ću vječno, ili umrijet pokušavajući.
Za par godina ću vjerojatno koristit:
Age is an issue of mind over matter. If you don't mind, it doesn't matter.
Muškarci misle da bi se o računalima trebalo govoriti u ženskom rodu, jer:
Nitko osim njihovog tvorca ne razumije njihovu logiku.
Jezik kojim komuniciraju međusobno je nerazumljiv svima ostalima.
Poruka "Bad Command or File Name" je otprilike jednako informativna kao
i "ako ne znaš zašto sam ljuta na tebe, ja ti sigurno neću reći!"
I najmanje greške se pohranjuju u trajnu memoriju za kasnije pregledavanje.
Čim se posvetite jednome, potrošite pola plaće na dodatke.
Propuste nešto jednom mjesečno i podivljaju.
Godinama radiš istu stvar i onda odjednom ne valja.
Black Sabath
Paranoid
Finished with my woman cause she couldnt help me with my mind
People think Im insane because I am browning all the time
All day long I think of things but nothing seems to satisfy
Think Ill lose my mind if I dont find something to pacify
Can you help me thought you were my friend
Whoah yeah
I need someone to show me the things in life that I cant find
I cant see the things that make true happiness, I must be blind
Make a joke and I will sigh and you will laugh and I will cry
Happiness I cannot feel and love to me is so unreal
And so as you hear these words telling you now of my state
I tell you to enjoy life I wish I could but its too late
Sonata arctica
Tallulah
Remember when we used to look how sun set far away?
the walk we took that night
I hope your wish came true, mine betrayed me
You let my hand go, and you fake a smile for me
I have a feeling you don't know what to do
I look deep in your eyes, hesitate a while...
Why are you crying?
Tallulah, It's easier to live alone than fear the time it's over
Tallulah, find the words and talk to me ,oh, Tallulah,
This could be... heaven
I see you walking hand in hand with long-haired drummer of the band
In love with her or so it seems, he's dancing with my beauty queen
Don't even dare to say you hi, still swallowing the goodbye
But I know the feelings still alive- still alive
I lost my patience once, so do you punish me now
I'll always love you, no matter what you do
I'll win you back for me if you give me a chance
But there is one thing you must understand
Iron Maiden
The Reincarnation Of Benjamin Breeg
Let me tell you about my life
Let me tell you about my dreams
Let me tell you about the things that happen
Always real to me
Let me tell you of my hope
Of my need to reach the sky
Let me take you on an awkward journey
Let me tell you why
Let me tell you why
Why should these curses be laid upon me
I won't be forgiven 'till I can brake free
What did I do to deserve all this guilt
Pay for my sins with the sale of my soul
Demons are trapped all inside of my head
My hopes are gone reach for heaven from hell
My sins are many my guilt is too heavy
The pressure of knowing of hiding what I know
I'm able to see things
Things I don't want to see
The lives of a thousand souls
Weigh heavy down on me
I know they're crying for help reaching out
The burden of them will take me down as well
The sin of a thousand souls not died in vain
Reincarnate still in me live again
Someone to save me
Something to save me from myself
To bring the salvation
To exorcise this hell
Someone to save me
Something to save me from myself
To bring the salvation
To exorcise this hell
Someone to save me
Something to save me from my hell
A destination
Away from this nightmare
Someone to save me
Something to save me from myself
To bring the salvation
To exorcise this hell
THE DOORS
The End
This is the end Beautiful friend
This is the end My only friend,
the end Of our elaborate plans,
the end Of everything that stands,
the end No safety or surprise,
the end I'll never look into your eyes...again
Can you picture what will be
So limitless and free
Desperately in need...of some...stranger's hand In a...desperate land
Lost in a Roman...wilderness of pain
And all the children are insane
All the children are insane
Waiting for the summer rain, yeah
There's danger on the edge of town
Ride the King's highway, baby
Weird scenes inside the gold mine
Ride the highway west, baby
Ride the snake, ride the snake
To the lake, the ancient lake, baby
The snake is long, seven miles
Ride the snake...he's old, and his skin is cold
The west is the best The west is the best
Get here, and we'll do the rest
The blue bus is callin' us The blue bus is callin' us
Driver, where you taken' us
The killer awoke before dawn, he put his boots on
He took a face from the ancient gallery
And he walked on down the hall
He went into the room where his sister lived,
and...then he
Paid a visit to his brother, and then he
He walked on down the hall, and
And he came to a door...and he looked inside
Father, yes son, I want to kill you Mother...
I want to...fuck you C'mon baby, take a chance with us
C'mon baby, take a chance with us
C'mon baby, take a chance with us
And meet me at the back of the blue bus
Doin' a blue rock On a blue bus Doin' a blue rock C'mon, yeah
Kill, kill, kill, kill, kill, kill
This is the end Beautiful friend
This is the end My only friend, the end It hurts to set you free
But you'll never follow me
The end of laughter and soft lies
The end of nights we tried to die
This is the end
IronMaiden
The Clansman
Wake alone in the hills
With the wind in your face
It feels good to be proud
And be free and a race
That is part of a clan
And to live on highlands
And the air that you breathe
So pure and so clean
When alone on the hills
With the wind in your hair
With a longing to feel
Just to be free
It is right to believe
In the need to be free
It's a time when you die
And without asking why
Can't you see what they do
They are grinding us down
They are taking our land
That belongs to the clans
Not alone with a dream
Just a want to be free
With a need to belong
I am a clansman...Freedom
It's a time wrough with fear
It's a land wrough with change
Ancestors could hear
What is happening now
They would turn in their graves
They would all be ashamed
That the land of the free
Has been written in chains
And I know what I want
When is timing is right
Then I'll take what is mine
I am the clansman
And I swear to defend
And we'll fight to the end
And I swear that I'll never
Be taken alive
And I know that we'll stand
And we'll fight for our land
And I swear that my bairns
Will be born free
And I know what I want
When is timing is right
Then I'll take what is mine
I am the clansman... Freedom
No, no we can't let them take anymore
No we can't let them take anymore
We've the land of the free
Freedom
It's a time wrough with fear
It's a land wrough with change
Ancestors could hear
What is happening now
They would turn in their graves
They would all be ashamed
That the land of the free
Has been written in chains
And I know what I want
When is timing is right
Then I'll take what is mine
I am the clansman... Freedom
